Kantatutor Nenad Marić, poznatiji pod pseudonimom Kralj Čačka, na oduševljenje brojnih fanova u Podgorici, napokon je nastupio u glavnom gradu Crne Gore. Publika je napunila „Strit bar” do posljednjeg mjesta da bi čula Kralja Čačka, trenutno jednu od najvećih senzacija srpske muzičke scene, koja osvoja publiku mješavinom džeza, rokenrola i šansona. Tako je nekrunisani kralj melanholičnog zvuka nakon nikšićkog Bedem festa ponovo došao u Crnu Goru.
Marić, iliti Kralja Čačka, rođen je, naravno, u Čačku. Iako je po obrazovanju likovni umjetnik sa diplomom beogradskog Fakulteta likovnih umjetnosti, ipak je odabrao pjesmu. Zahvaljujući svom muzičkom stilu i jednostavnom, a osobenom pojavom, Kralja Čačka otvorio je sebi vrata mnogih scena i festivala. Tokom 2017. svirao na najvećim festivalima u zemlji i regionu, kao što su Egzit, Arsenal fest, Arlemm, Koncert godine... ali i kao specijalni gost Darka Rundeka pred više od 10.000 gledalaca na Tašmajdanu. Za mnoge posjetioce njegovih koncerata, dileme nema - Kralj Čačka jeste nekrunisani vladar muzike koju je teško svrstati u neku kategoriju.
Njegova inspiracija leži u onom, za mnoge, savršenom skrovištu, između najdubljih emocija i umjetnosti sviranja, između noći u zadimljenom baru i jutra koje mijenja sve, između muzike putujućih trubadura i tananih džez melodija. Iz tog skrovišta Kralj Čačka izlazi na glavnu ulicu i vodi nas sa sobom na put oko svijeta. Nije mali broj onih koji ga nazivaju „Srpskim Tom Vejtsom”.
Na muzičku scenu je stupio singlom „Moj Avatar”. Dvije godine i više desetina koncerata kasnije, objavio je prvu zbirku poezije „Na margini”, a par mjeseci nakon toga i prvi studijski album „Zemlja snova”. Uskoro Kralja Čačka sa svojim bendom treba da uđe u studio i počne sa snimanjem novog albuma. Do tada će održati još par koncerata.
Dva koncerta, nije to malo. Da li Vas je iznenadila popularnost u Podgorici?
– Da budem iskren, iznenadili su me i dva rasprodata koncerta i popularnost kod ovdašnje publike. S obzirom na to da do sada nisam pjevao u Podgorici, već samo u Nikšiću na Bedem festu, ovo je prijatno iznenađenje. To mi je bila dodatna motivacija za večeras.
Ipak, na popularnost ste morali dosad na se naviknete. Kralj Čačka je u poslednje vrijeme jedna od najvećih muzičkih senzacija u Srbiji i regionu.
– Poslije albuma „Zemlja snova”, koji je izašao krajem prošle godine, više se čulo za moju muziku, pa me mnogo više ljudi traži, što me, i tjera da idem dalje. Muziku pišem da bi je drugi čuli, i zato mi je drago što publika tako reaguje na moje pjesme.
Jugoslavija je imala izuzetnih kantautora, ko je od njih Vaš uzor?
– Oni su za mene više kao inspiracija. Svaka muzika koju slušam, od ranog ranog bluza, džeza, preko tih velikih imena Boba Dilana, Toma Vejtsa, pa naših Arsena Dedića, Džonija Štulića... Ma, ima ih dosta. Inspirišu me da stvaram ovo što od mene možete čuti.
Kako je Kralja Čačka nastao, s obzirom na to da je porastao devedesetih, epohi turbofolka i kvazizabavnjaka?
– Moja muzika je neka vrsta otpora toj muzici. Zapravo, manje je protest a više nešto drugačije. Dakle, drugačije od onoga čime nas bombarduju sa pojedinih televizija. Nisam ja jedini, ima dosta ljudi koji rade i stvaraju nešto drugačije. Potrebno je da ljudi obrate pažnju, produkcija unese malo logike u tu scenu, muzička industrija ubaci malo svog kapitala da bi to moglo da funkcioniše, i to je to. E, sad da li je moguće da ta scena prevlada, to je pitanje.
Ipak, čini se da se scena sve više raščišćava?
– Ne znam baš, ne gledam televiziju, i ne pratim cjelokupnu muzičku produkciju da bi izveo takav zaključak. Na neki način sam se distancirao.
Smatrate li da ste dio estrade, ili to nije to?
– Nisam dio estrade. Ne znam kako to drugi ljudi vide, ali ja smatram da ova estrada nije za mene.
Sve nas kopka jedno pitanje: Zašto Kralj Čačka?
– Zato što sam ja iz Čačka, a na turskom to je naziv za blato. Nema to veze sa geopolitikom i strategijom, nego je to anagram, kao neki jezički rebus kojim bi trebao da pošalje poruku da treba da ovladamo sopstvenim blatom. To je jedno od čitanja, a nije u pitanju nikakav lokal-patriotizam, ili bilo kakav drugi patriotizam.
S.TERZIĆ-S.ĆETKOVIĆ